Mile Mijač i Krivo Društvo — „Divlje, s ljubavlju…”: Album za moderne hobite

„Divlje, s ljubavlju…” novi je album koji spaja punk, rock, blues i country. Iza violine koja poziva na zdravicu krije se glazba za teška vremena, pokoja razbijena čaša i svi oni trenutci kada bismo najradije pobjegli od stvarnosti.

Već sama naslovnica priziva neki vestern svijet. A onda uz prve taktove postane jasno da se ovdje ne radi samo o countryju, folku ili rocku, nego o spoju koji se ne trudi ostati unutar jedne žanrovske ladice. Violina i gitare stvaraju atmosferu koja čas podsjeća na američke prašnjave ceste, čas na irske pubove, a čas na soundtrack nekog dobrog vesterna.

Zato bih ovaj album bez puno razmišljanja nazvala albumom za moderne hobite. One koji umjesto epske pustolovine odaberu dobru ekipu, hranu, piće i glazbu. No, prije ili poslije, i iz krčme se mora izaći. A tamo vani čekaju ljubav, gubitak, strah i sve ono od čega bismo ponekad najradije pobjegli.

Punkerska duša, country srce

Jedan od najzanimljivijih elemenata albuma je njegova atmosfera. U pjesmama se susreću country, folk rock i rokenrol, uz povremene keltske prizvuke koji glazbi daju gotovo srednjovjekovni ugođaj. Pritom je violina puno više od ukrasa koji će povremeno začiniti aranžman. Ona je jedan od glavnih nositelja karaktera ovih pjesama – razigrana, prodorna i sposobna unijeti nemir ondje gdje bi se lako moglo skliznuti u “običnu veselicu”.

U pojedinim pjesmama mogu se prepoznati i sličnosti s Flogging Mollyjem, ponajprije u spoju folk melodija i energičnog rocka. To se najviše osjeti u pjesmi „Na ovom svijetu”. Uz njezinu melodiju lako je zamisliti kamene zidove, drvene stolove i okupljeno društvo koje pjeva kao da sutra ne postoji. Ipak, album se ne zadržava dugo ni na jednoj od tih asocijacija. Svaka pjesma otvara novi glazbeni krajolik, a upravo je ta raznolikost jedan od njegovih najzanimljivijih elemenata.

„Skretanje za sreću” priziva country rock, otvorene ceste i prašinu, uz osjećaj da se iza svake pjesme krije neka priča o ljudima koji nisu uvijek imali sreće, ali su nastavili svojim putem. Gotovo da možeš zamisliti vožnju legendarnom cestom Route 66, s glazbom koja prati kilometre i likovima koji ulaze i izlaze iz priče.

U potrazi za vlastitim zvukom, Mile Mijač i Krivo Društvo očito nisu imali namjeru držati se jedne žanrovske formule. Kako mi je Mile objasnio, glavna inspiracija za album bila je upravo potraga za identitetom benda – zvukom kojim će najbolje predstaviti tko su i kamo žele ići. Pritom su eksperimentirali dok nisu pronašli „finu sinergiju između punka i rocka, s primjesama bluesa i countryja”.

Ima tu svega, od Toma Waitsa, Flogging Mollyja preko Miladina Šobića pa sve do Pantere. Kako kaže Mile, tragove utjecaja moguće je pronaći – ako se slušatelj potrudi. Na prvi pogled, riječ je o društvu koje se teško može smjestiti pod zajednički nazivnik. No upravo se u tom rasponu krije ključ njihovog zvuka.

U tome je čar ovog albuma. Dovoljno je prepoznatljiv da ima vlastiti identitet, ali ostavlja dovoljno odškrinuta vrata da svatko u njemu pronađe neku svoju krčmu, cestu ili priču.

Long story short…

„Kratka priča” jedna je od onih pjesama koje bi se lako mogle pretvoriti u glazbenu podlogu za večer koja je trebala završiti prije ponoći, ali je netko naručio još jednu rundu. Country-veselica u svojoj osnovi, pjesma nosi onu privlačnu mješavinu sreće i sjete, nostalgije za nekim starim vremenima.

No, iza njezine lakoće krije se i poneka životna lekcija. Stih „skratili mu rep” može se čitati kao upozorenje onima koji previše govore i “laju”, a premalo razmišljaju o posljedicama vlastitih riječi. Umjesto da takvu poruku pretvori u moraliziranje, Mijač je smješta u pjesmu koja se može slušati i kao zabava i kao mala opomena. A to je često i najbolji način da pouka dopre do nas. Dok se smijemo nekome drugome, možda se zapravo smijemo sami sebi.

Takvi trenuci dobro objašnjavaju zašto je ideja o modernim hobitima iz naslova više od zgodne dosjetke. I oni su bića koja vole slaviti, jesti, piti i okupljati se oko stola, ali nisu imuni na ljudske slabosti.

Ljubav nije uvijek romantična

Emotivniju stranu albuma otkrivaju „Samo pusti” i „Mora da sanja”. Prva je predstavljena kao ljubavno pismo, posvećeno upoznavanju, simpatijama i osjećajima koji prate početak veze. U njezinoj je srži ideja da se velike emocije često kriju u malim, svakodnevnim trenucima, onima koji nam često ne djeluju posebno, ali ih poslije pamtimo cijeli život.

„Mora da sanja” kao da nastavlja taj razgovor iz drukčije perspektive. Ovdje ljubav nije samo početak, uzbuđenje i mogućnost nečega lijepog. Ona je osjećaj koji može potonuti, nestati iz vidokruga, a zatim ponovno isplivati na površinu.

Taj kontrast podsjeća na ono što se provlači kroz cijeli album: romantika je lijepa dok je promatramo izdaleka. Ljubav se ne događa samo u savršenim trenucima, nego i onda kada se ljudi ne razumiju, kada pogriješe ili kada ne znaju što učiniti s onim što osjećaju.

Ne mora sve završiti sretnim krajem da bi imalo smisla. Ponekad je dovoljno da je nešto postojalo, da nas je promijenilo i da smo imali hrabrosti proživjeti ga.

„Tiho”, a zapravo glasno

Mračnu stranu albuma donosi „Tiho”, pjesma koja je ranije najavljena kao priča o ljudima koji iz straha i vlastitih opravdanja odgađaju život, sve dok ne shvate da vrijeme nije beskonačno. No, tekst otvara i šire promišljanje: ono o šutnji pred tragedijom, ljudskoj nemoći i pokušaju da se ono što se događa nekako utiša.

„Tiho, da ne uplašimo sve” ponavlja se poput naredbe, ali što se više vraća, to je manje umirujuća. U stihovima se pojavljuju krv, suze, bijes i izgubljena nada. Tišina ovdje nije spokoj, nego stanje u kojem se ljudi pokušavaju nositi s nečim što je veće od njih samih. Glazba je oštra, agresivna i prijeteća, kao da se iza ugla sprema nešto što se više ne može zaustaviti.

Posebno je snažan refren: „Ne možeš tražit smrt da ti dođe drugi dan.” Smrt se pretvara u neželjenog gosta kojem želimo objasniti da još nije vrijeme. Da još imamo nekoga koga ne želimo ostaviti, nešto što nismo stigli reći, trenutke koje bismo željeli zadržati i mjesto s kojega ne želimo otići.

U kontekstu albuma, „Tiho” je protuteža pjesmama koje prizivaju krčme, druženja i zajedničko pjevanje. Podsjeća nas da se svijet ne zaustavlja kada zatvorimo vrata i da se od stvarnosti ne možemo zauvijek sakriti.

Rokenrol koji traži pozornicu

„Pozovi” nas vraća u drukčije raspoloženje. Njezina rokenrol energija nosi nešto scensko, gotovo kazališno, kao da pjesma ne želi samo biti odsvirana nego i izvedena pred publikom. Moguće ju je zamisliti i kao dio predstave ili mjuzikla, upravo zbog izražajnosti i dojma da se pred slušateljem odvija mala drama.

Uz „Dnevnik RNR” takvi trenuci dodatno ističu rock stranu. Bilo bi pogrešno ovaj album svesti na folk i country, koliko god ti elementi bili važni za njegovu atmosferu.

Album nas vodi kroz različita raspoloženja i kroz različite prostorije svog svijeta. U jednoj se nazdravlja, u drugoj se prisjećamo ljubavi, u trećoj se smijemo tuđim pogreškama, a u četvrtoj se suočavamo s onim što ne možemo promijeniti.

Za moderne hobite koji znaju da život nije bajka

„Divlje, s ljubavlju…” ne mora birati između veselja i tuge, romantike i grubosti, fantastičnih krajolika i stvarnih ljudskih problema. Možemo plesati uz pjesmu i znati da njezina priča nije sretna. Možemo se smijati nečijoj gluposti i prepoznati vlastitu. Možemo poželjeti ostati u krčmi do jutra, ali ne možemo zauvijek izbjeći ono što nas čeka izvan njezinih vrata.

Mile Mijač i Krivo Društvo stvaraju svoj glazbeni svijet, a njihovi su moderni hobiti ipak malo nemirniji od Tolkienovih. Znaju da se iz sigurnosti doma ponekad mora izaći, da je ljudski pogriješiti i da ljubav nije uvijek nježna.

Možda je upravo to najljepša stvar koju ovaj album nudi. Ne obećava da ćemo pobijediti svaki strah, pronaći ljubav koja će trajati zauvijek ili izbjeći kraj. Umjesto toga, podsjeća nas da imamo još pjesama za otpjevati, još čaša za podići i još trenutaka koje vrijedi proživjeti.

Album je dostupan na YouTube kanalu benda, Bandcampu i na svim ostalim streaming platformama.

Ako ih još niste čuli uživo, ovo su datumi njihove nadolazeće turneje:

07.11. – Hard Place, Zagreb
20.11. – Rodilište Kulture, Sinj
04.12. – A3, Knin
05.12. – Klub Kocka, Split