Kad se metal ruke slože… Sinj Metal Summer
Bilo je zabavno. Bilo je DOBRO. D’oh, bro.
Ne, bilo je vrhunski, ali posve je teško napisati nešto suvislo, pogotovo nekoliko dana nakon što se dojmovi slegnu. Jer kad se dojmovi slegnu, kao da splasne i cijela euforija oko svega što se dogodilo. A zapravo ne splasne – samo ostane onaj osjećaj da si bio dio nečega što vrijedi ponoviti.
Prvi Sinj Metal Summer spojio je dva festivala, Nebesa Metalfest i In memoriam Branimir Vugdelija, u jedan metal vikend koji je pokazao da Sinj itekako ima svoju publiku, svoje bendove i svoju priču. Nije to bio festival koji pokušava glumiti nešto što nije. Upravo suprotno – bio je svoj, iskren i potpuno neopterećen. I baš zato opet posjećen.
Nebesa (petak)
Nažalost, na Nebesa sam stigla nešto kasnije pa su mi Krystal Rite i sinjski Duskbreed ovaj put promaknuli. Za Duskbreed mi je posebno žao jer su mi jedan od boljih lokalnih bendova u posljednje vrijeme i stvarno ih je gušt čuti uživo.
Između bendova se u jednom trenutku začula pjesma Katatonije koja me katapultirala u neka stara dobra vremena kada su ovakve večeri bile svakodnevica zagrebačkih parkova u kojima sam voljela obitavati do sitnih noćnih sati. Nekad je dovoljna jedna pjesma da te vrati petnaestak godina unatrag.
Highlight prve večeri, osim lokalnih i dobro poznatih veselih folk metalaca Radagast i novopečenog benda Rđa (iako uopće nisu hrđavi nego podmazani), bio je varaždinski Häxänking, koji sam tijekom večeri spontano preimenovala u Xanaxking. Jer, iskreno, svirka im je bila melem za uši i za mozak.
Ukratko, jedan vrlo zabavan petak.
In memoriam (subota)
Druga večer donijela je nešto drugačiju energiju i druge žanrove.
Zadarski groove nu metalci Nikola’s Cage sjajno su nas uveli u obećavajuću večer. Totalno dobra brija – očito je da se ekipa na pozornici dobro zabavlja, a tu su energiju prenijeli i na publiku. Svakako poslušajte što rade i zahvalite mi kasnije.
Keops je bio pun pogodak za ljubitelje heavy metala, iako su tu večer stilski zvučali kao hard rock bend, kakav su i bili na početku karijere. Meni je osobno izazvao blagu anksioznost, vjerojatno zato što sam se mogla poistovjetiti s Leom Magzan iz zagrebačkog alt/prog metal benda Greynoise, koja je bendu prijateljski uskočila kao zamjena za vokal i odradila lavovski posao. Tko je ikad morao uskočiti u nešto veliko u zadnji tren, znat će o čemu pričam.
Riječki Kryn bio je jedna prava školska čvrsta četvorka. Dečki znaju što rade i tu im se nema što zamjeriti. Nastup je bio čvrst, uvježban i profesionalan.
A Embrio…
Što reći osim da se bend toliko razvio (pun intended), iako je odavno punoljetan, da će 31. listopada održati koncert u Zagrebu. Najljepši dokaz da festival radi nešto dobro bio mi je jedan par iz Njemačke. Prošle godine došli su prvi put, ove godine ponovno. Kad netko prijeđe nekoliko stotina kilometara da bi se vratio na isti festival u grad podno tvrđave i u dolini Cetine, onda znaš da radiš nešto kako treba.
Povod: glazba. Razlog: ljudi.
Ono što mi se možda najviše svidjelo tijekom cijelog vikenda nije bio samo program nego atmosfera. Nije bilo pretvaranja, nije bilo nadmetanja, nije bilo podjela. Samo hrpa ljudi koja je došla zbog glazbe, razgovora, pive (ili vode/rakije, nekima skoro pa isto) i dva dana u kojima je metal ponovno imao svoje mjesto pod sinjskim nebom.
Ako je ovo tek prvo izdanje Sinj Metal Summera, onda se stvarno veselim vidjeti kamo će cijela priča otići sljedeće godine.
Jer kad se metal ruke slože, nastane festival na koji se vrijedi vratiti.
A za kraj, jedna mala preporuka.
Dok sam ja ovaj vikend pokušavala pretočiti u dojam kroz bendove, svirku i atmosferu, moja prijateljica Iva napravila je nešto sasvim drugo. Njezin tekst nije recenzija festivala u klasičnom smislu, nego mali dnevnik ljeta, glazbe, prijateljstava i svih onih sitnica koje zapravo čine ovakve vikende posebnima.
Ako ste bili na festivalu, vjerojatno ćete se pronaći u barem jednom odlomku. A ako niste, možda ćete poželjeti doći iduće godine. Njezin tekst možete pročitati ovdje: “147.) mali dnevnik – srpanjska posla, Nebesa…”.
