[INTERVJU] Boni: „Dajte ‘Mijenama’ priliku i nećete se razočarati“

Riječka glazbenica Boni nedavno je objavila svoj prvi EP „Mijene“, zaokruženo izdanje koje kroz šest autorskih pjesama donosi introspektivne tekstove, elektroniku, pop i atmosferične zvučne pejzaže. Povodom izlaska EP-ja o kojemu smo pisali nedavno, sada smo s Boni razgovarali smo o samostalnom radu, stvaranju glazbe i izazovima nezavisne scene.

Od bendova do vlastitog projekta

Nakon godina provedenih u riječkim bendovima, sada ste u potpunosti posvećeni samostalnom radu. Kako je izgledao taj prijelaz i što Vas je potaknulo da se fokusirate na vlastiti autorski projekt?

Prijelaz je došao postepeno. Prije izdavanja EP-a objavila sam četiri singla, a s tadašnjim sastavom Bene bila sam u procesu snimanja drugog albuma koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Shvatila sam da me autorski rad više ispunjava i da ću biti sretnija ako si dozvolim korak u nepoznato.

Zašto ste za naslov EP-ja odabrali upravo „Mijene“? Što taj naziv predstavlja u kontekstu ovih šest pjesama?

Zašto „Mijene“? Naslov je mogao biti i „Introspekcije“, no to bi zvučalo suviše pretenciozno i dugo. Stoga mi se jednostavnijim činilo „Mijene“ jer me asociralo na moja unutarnja putovanja i promjene.

Koliko su pjesme na EP-ju povezane s osobnim iskustvima, a koliko ostavljaju prostor za interpretaciju slušateljima?

Sjećam se da je jednom Irena Vrkljan rekla da je lakše pisati o sebi, a puno teže o svijetu. Možda ja spadam u ovu prvu skupinu pa, barem zasad, ne pišem i ne radim glazbu koja će revolucionizirati društvo, no uživam u tome da pretočim osobna razmišljanja u tonove. Prostor za interpretaciju uvijek postoji. Sviđa mi se ostaviti komadić misterije i ne otkriti sve do kraja.

„Ponekad treba manje razmišljati i pustiti pjesme u svijet“

Na EP-ju se često osjeća atmosfera introspekcije, promjene i unutarnjih previranja. Jeste li tijekom rada na „Mijenama“ otkrili nešto novo o sebi kao autorici ili osobi?

Znate što sam otkrila? Da ponekad treba manje razmišljati i pustiti pjesme u svijet kakve god da jesu.

Glazbu i tekstove napisali ste sami. Kako najčešće nastaju vaše pjesme?

U mobitelu uvijek imam nekoliko motiva koje snimim dok neobavezno sviram za klavirom i pokušavam nešto „iskemijati“. No često, ili čak paralelno s time, razmišljam o nekoj temi i ako mi se učini dovoljno zanimljivom, zapišem samo riječi i kasnije sve to nadograđujem.

Postoji li pjesma s EP-ja koja vam je posebno važna ili koja najbolje predstavlja ono što ste željeli reći ovim izdanjem?

Sve sam pjesme radila s velikim žarom i ne mogu nijednu izdvojiti. Mogu samo reći da „Na jezeru“ predstavlja prekretnicu jer sam prvi put izašla u javnost s nečim svojim.

Suradnje, vizuali i nezavisna scena

Kako je došlo do suradnje sa Sandijem Bratonjom i Silvienom Krošnjakom te na koji su način utjecali na konačni zvuk EP-ja?

Sandija sam upoznala davno dok sam radila u medijima, a Silviena još prije pet godina kada sam kod njega snimila pilot-singl koji nikada nisam objavila. Budući da je Sandi taman u doba mojeg prvog singla „Na jezeru“ otvorio svoj studio i da odlično barata s nekoliko instrumenata, činilo mi se da bi mogao biti idealna osoba za ono što trebam. Ne očekujući puno, poslala sam mu demo pjesme „Na jezeru“ i suradnju je oduševljeno prihvatio. Što se konačnog zvuka tiče, on je nadogradnja jer kod kuće napravim čitavi kostur pjesme, a u studiju se dodaju gitare ili se, recimo, mijenjaju neki zvukovi.

Vizuali koji prate „Mijene“ vrlo su atmosferični i simbolični. Koliko su fotografije i vizualni identitet povezani s temama koje obrađujete u pjesmama?

Sve fotografije povezane su s prijašnjim singlovima, odnosno s moja dva objavljena videa. Radeći naslovnicu, učinilo mi se logičnim da EP kao završetak jednog ciklusa sadrži upravo te fotografije.

Koliko je danas izazovno biti nezavisna glazbenica u Hrvatskoj i zadržati vlastitu umjetničku viziju bez kompromisa?

Dosta izazovno jer sve moraš sam. S obzirom na to da ne živim od glazbe i da nemam na raspolaganju cijeli dan, s druge strane sama diktiram tempo objavljivanja i rada.

„Dajte mu priliku i nećete se razočarati“

Iza sebe imate bogato iskustvo rada u bendovima. Što vam je taj period donio i koliko je oblikovao glazbenicu kakva ste danas?

Donio je prije svega iskustvo. Bez toga i unatoč tome što sam svo vrijeme paralelno radila svoje skice kod kuće, možda bih se idejno i svirački pomicala puno sporije.

Kada biste morali opisati EP „Mijene“ u samo nekoliko rečenica nekome tko ga još nije poslušao, što biste rekli?

Rekla bih: „Dajte mu priliku i nećete se razočarati!“ Spoj je to introspektivnih tekstova i kombinacije popa, elektronike, ambijentalnog i mrvicu eksperimentalnog s dobro razrađenim harmonijama i ugođajima.

Što slijedi nakon „Mijena“? Možemo li uskoro očekivati koncertne nastupe?

Slijedi dugo očekivani odmor. Da bi se pojavile nove ideje i malo osvježio um, uvijek si treba dati vremena u kojem se rade sasvim uobičajene stvari – od kućanskih poslova do gledanja filmova ili šetnji.

U planu imam mini-promociju, no o tome više kada bude zgotovljen plan za nastupe uživo.

Za kraj, možete li našim čitateljima preporučiti nekoliko izvođača koje trenutno slušate?

Mimika Orchestra, Ectratis, Ane Paška… A od stranih izvođača teško mi je izdvojiti nekoga, a da već nije staro ili prokušano ime.

U vremenu brzog sadržaja i kratke pažnje, Boni se odlučila za drukčiji put – onaj koji ne traži prečace ni trenutne senzacije. „Mijene“ su album promjena, osobnih putovanja i glazbenog sazrijevanja, a iza njih stoji autorica koja je napokon odlučila vlastite ideje pustiti u svijet. Ako je suditi po ovom izdanju, pred njom su još mnoge zanimljive glazbene mijene.