Marko Mršić: “Moram otpustiti dio sebe da bi pjesma nastala”
Nakon što je singlom “Gdje su duše slobodne” otvorio novo autorsko poglavlje, Marko Mršić nastavlja istraživati granice između osobnog i univerzalnog.
U razgovoru za Ritam kulture otkriva što zapravo znači “otpustiti” pjesmu, kako danas definira slobodu i zašto mu je važna ravnoteža između razumijevanja i osjećanja u glazbi.
„Kako pjesma dobiva svoj završni oblik, tako ona polako prestaje biti mojom.”
Intervju
Što si morao otpustiti da bi nastala pjesma “Gdje su duše slobodne”?
Slažem se s time da nešto treba “otpustiti” tijekom nastanka pjesme. Najiskreniji odnos s njom imam na samom početku, dok je još oblikujem. Kako dobiva svoj završni oblik, ona polako prestaje biti moja — s vremenom je gotovo počinjem doživljavati kao tuđu. U tom smislu sigurno moram otpustiti dio sebe da bi ona nastala, iako još nisam siguran ide li to otpuštanje dublje od same pjesme. Možda ću to tek usput shvatiti.
Kada si zadnji put osjetio potpunu slobodu i koliko je trajala?
Moje poimanje slobode mijenjalo se kroz različita životna razdoblja i sigurno će se još mijenjati. Danas je doživljavam kao sposobnost potpunog predavanja sadašnjem trenutku — bez vraćanja u prošlost i bez projiciranja budućnosti. Bez obzira na okolnosti, ta duboka tišina vlastitog bića za mene je najveća sloboda. Ne dostižem je često, ali sam svjestan da glazba može biti snažan katalizator tog stanja.
Je li ti danas važnije da te publika razumije ili da te osjeti?
Ta su dva pojma u glazbi snažno isprepletena. Razumijevanje dolazi iz intelektualnog čitanja teksta, dok osjećanje proizlazi iz uranjanja u zvuk i izvedbu. Oba su jednako vrijedna. Razumijevanje može izazvati poštovanje — ili njegov izostanak — dok osjećanje stvara intuitivnu, emocionalnu povezanost između slušatelja i autora.
Koliko si drugačiji kao solo izvođač u odnosu na prije?
Što se tiče samog pisanja, proces je vrlo sličan kao i prije. Razlika je više u okolnostima — samostalni rad je smireniji i fokusiraniji, ali mu nedostaje društvena komponenta koju donosi bend.
Ako ova pjesma označava novo poglavlje, kako bi nazvao ono prethodno?
Ne mislim da svaka nova pjesma nužno mora predstavljati novo poglavlje, iako industrija često nameće takav narativ. Ne bojim se otvarati različite teme i istraživati različite glazbene utjecaje, pa u tom smislu svaka pjesma može biti svoje malo poglavlje. Volim tu raznolikost. Ipak, dugoročno želim objediniti pjesme u album ili EP — ne vidim smisao u beskonačnom nizanju singlova. Neke granice treba postaviti.
iše o singlu “Gdje su duše slobodne” pročitajte u našem ranijem članku o Marku Mršiću.
