Recenzija romana “Dobro, zlo, naopako”
Između 33 poglavlja romana, napisanima jednostavnim i razumljivim rječnikom, izabrani su i istaknuti neki naslovi, kako bi se dobio početni uvid u ono što čitatelja očekuje u nastavku: 1. Rastanak, 7. Incident, 18. Bolest, 23. Sumorni siječanj, 31. Prvi i posljednji put i 33. Naopako.
Prati se glavnog lika, Iliju Vilenicu, dvadesetogodišnjaka, bivšeg uzornog vojnika koji je odlazio na studij, s idejom da na kraju postane pjesnik.
Opisan je kao visok, mršav, ali snažan i naivan, s beskrajnim povjerenjem u ljude. Opisana su njegova razmišljanja o karijerama pokojnih hrvatskih pjesnika i o njihovim tragičnim sudbinama. Sam je Ilija volio pisati stihove, ali je u radnji važno i njegovo pisanje pisama.
Dobro
Svaki je život ispunjen dobrotom, ali i teškoćama, a naslov ovog Vidićeva romana daje naslutiti da završetak neće biti dobar, sve samo ne u stilu ,,i živjeli su sretno do kraja života”.
Radnja romana započinje u Dalmatinskoj zagori, spomenima Sinja i Cetine, ali i Prilepa te Zagreba, velegrada u koji se glavni lik zaputio na studij. Autobusi i vlakovi važni su motivi važni zbog spomena samog putovanja, ali i susreta neznanih suputnika (ili supatnika).
U radnji se nailazi i na različita praznovjerja te zanimljive narodne predaje, npr. tu su vile koje su natjerale djeda Iliju da se ostavi alkohola, Vještičji raj nadimak gostionice zbog izgleda gazdarice Julke, spomen vještica koje treba spaliti na lomači… U dobar dio romana može se uvrstiti lik crnokose Radmile, sedamnaestogodišnje ljepotice, visoke, nježne i graciozne, Ilijine djevojke od koje se drugi put rastaje (prvi je put bio odlazak u vojsku).
Nakon što Ilija odlazi vlakom za Zagreb i stvara nova poznanstva, Radmila ga naziva, šalje pisma, ali nažalost jenjava strast i ljubav koju je njezin mladić osjećao za nju.
Zlo
Ako bismo dobrotu i ljepotu povezivali sa seljačkim životom, onda zagrebački život možemo shvatiti kao uvod u zao dio radnje. Anica je Ilijina sestrična koja živi u malenom stanu u Trnju i nosi četvrto dijete, a saznajemo da je muž Mirko glava obitelji koji je tuče i uz to ne želi Iliju ,,na grbači”.
S obzirom na nespretnost kojom je Ilija izbačen iz njihova stana, ne saznajemo njihovu sudbinu, nego je otvorena čitatelju za razmišljanje…
Nakon tog neobičnog skandala u užoj obitelji i izbacivanja iz sestričnina stana, Ilijina je privremena stambena sigurnost završila i prisiljen je na potragu za novim smještajem u gradu koji mu je nepoznat i neprijateljski.
Naopako
Nakon prvog smještaja kod sestrične, drugi mu je smještaj bio u sobi kod fatalne stanodavke na Gornjem gradu. Prostodušni Ilija zanemario je čak i stričeva upozorenja, a s obzirom na nesvjesnu konzumaciju ilegalnih napitaka, bio je završio u bolnici…
Cijelu recenziju možete pročitati na portalu knjizevnopero.hr.
Ako vas zanima još ovakvih iskrenih osvrta, pročitajte recenziju romana Crvena voda.
